ZBOR DJELATNIKA - LJUDI NAZBILJ

«Ljudi nazbilj» su, prema Držiću, ljudi dobri, pametni i plemeniti. Da pjesma oplemenjuje i djeluje terapeutski, priznaju to i psiholozi. Pjesma povezuje čovjekovo tjelesno i duhovno biće te produbljuje disanje, poboljšava cirkulaciju te, konačno, tjera probleme.
Prepoznala je to i naša vesela i uvijek raspoložena zbornica nakon što je pjesmom dobro ugrijala glasnice na povratku s kolektivnog izleta u Istarske toplice u lipnju 2004. Ta je misao dovela do stvaranja Prvog učiteljskog zbora u Hrvatskoj. Sve što je za to bilo potrebno, bili su dobra volja i strpljiv voditelj, a profesora Mladena Beljana nije trebalo puno nagovarati.
Ubrzo su učionicu glazbene kulture počeli popunjavati i tadašnji i bivši djelatnici, prijatelji škole. Tako su se u istoj klupi našle profesorica matematike i tajnica, domar i profesor povijesti, bivša ravnateljica i učiteljica razredne nastave ...
Bučno okupljanje utorkom naveče započinjalo bi ozbiljnim upjevavanjem, a nastavilo bi se nimalo jednostavnim troglasnim obradama našeg zborovode. Na repertoaru se našlo svakojakih pjesama – od božićnih do zagrebačkih, dalmatinskih, međimurskih napjeva (povremeno prekinutih manje ozbiljnim upadicama i hihotanjem). Nijedna proba ne bi završila bez zdravog smijeha i domaćih kolača.
Narančastim šalovima oko vrata, boju OŠ Marina Držica branilo se i u Vukovaru. Naime, zbor se odazvao pozivu predsjednika KUD-a «Dunav», Zlatka Hegeduša, u znak zahvalnosti što je naša škola u vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku ugostila vukovarsko kulturno-umjetničko društvo. Vukovarci su tada pripremili program u prepunoj dvorani Pastoralnog centra. O uspjehu našeg zbora svjedoči naslov članka objavljenog 22.4.2005. u Vukovarskim novinama: «Zagrepčani oduševili vukovarsku publiku».
Naša se mala družba svidjela i grupi Amerikanaca koja je u lipnju 2007. posjetila školu u sklopu svojeg edukativnog putovanja, no najteže je, priznajemo, bilo prvi put nastupati pred našim najvecim kritičarima – vlastitim učenicima. Na svu sreću, djeca su nas izvanredno primila i zdušno bodrila na generalnoj probi i nastupu. Izgleda da je ipak zabavno gledati i ocjenjivati učitelje u nekoj drukčijoj ulozi. Neki su roditelji, bivši učenici, čak izjavili kako je sve to bilo ganutljivo, pa se nadamo da su se greške uzrokovane tremom u svom tom emotivnom košmaru ipak negdje prikrile i zaboravile.
Zaintrigirali smo i TV ekipu emisije «Dobro jutro, Hrvatska» koja je o nama snimila prilog, a čuli smo da smo našim simpatičnim primjerom potakli i druge škole u Hrvatskoj na osnivanje vlastitih zborova. Naposljetku, tko pjeva - zlo ne misli, zar ne?

                                                                                                                                                                         Paola Saganić, prof.

Povratak na početnu stranicu